PETO POGLAVLJE Božije svedočanstvo blista u stvaranju sveta i Njegovom neprestanom upravljanju njime I, 5, 1 Budući da je najviši cilj blaženog života poznanje Boga, On je, kako nikome ne bi bio zatvoren pristup sreći, ne samo usadio u ljudske umove ono što smo nazvali klicom pobožnosti, već se i u celokupnom ustrojstvu sveta tako otkrio – i svakodnevno se otkriva – da ljudi ne mogu otvoriti oči, a da Ga nužno ne vide. Njegova suština je, istina, nedokučiva i prevazilazi svako ljudsko poimanje, ali je On u svako svoje delo utisnuo jasna obeležja svoje slave. Ta su obeležja toliko očigledna da čak ni najneukiji ljudi ne mogu naći opravdanje u neznanju. Stoga prorok s pravom uzvikuje da je Bog odeven svetlošću kao haljinom (Ps. 104,2), želeći reći da je On počeo blistati u vidljivom ukrasu tek kada je pri stvaranju sveta otkrio svoje slavne osobine. Gde god da okrenemo pogled, susrećemo se sa tim ukrasom. Prorok prikladno upoređuje prostranstvo nebesko sa Božijim kraljevskim šator...
ČETVRTO POGLAVLJE Poznanje Boga potisnuto je i iskvareno neznanjem i zlobom I, 4, 1 Iskustvo svedoči da je Bog zasadio seme pobožnosti u sva srca. Ali jedva da se nađe jedan od stotinu koji neguje ono što je primio, a nema nijednog u kome ono sazreva, a kamoli donosi plod u svoje vreme. Jedni se gube u ispraznom praznoverju, drugi se odvraćaju od Boga svesno i sa zlom namerom, ali svi odstupaju od istinskog poznanja Boga. Na taj način u svetu ne preostaje nimalo istinske pobožnosti. Kada kažem da neki zbog zablude tonu u praznoverje, ne mislim da ih njihovo bezumlje oslobađa krivice. Jer njihovo slepilo gotovo uvek prati gorda taština i prkos. Ta se oholost ogleda u tome što jadni ljudi, tražeći Boga, ne uzdižu se iznad sebe samih, već Ga mere merilom sopstvene telesne ludosti; zanemaruju svako ozbiljno istraživanje i gube se u uzaludnim umnim igrama. Oni Boga ne prihvataju onako kako se On nudi i otkriva, već Ga zamišljaju onakvim kakvim su Ga u svojoj drskosti izmaštali. Čim se...